Branka Vojnović Jegdić - Crna Gora
Rođena sam u Pljevljima. Živim u Podgorici.
Pišem poeziju, prozu, haiku, dječiju; od skora i aforizme,
Objavljujem u časopisima; dobijala sam i neke nagrade.
Haiku objavljujem u časopisima, prevođena i zastupljena u nekoliko antologija.
Objavila sam knjigu poezije: I TAMO ME IMA
NIJE TE BRIGA
Nije te briga
za travu pogaženu,
Dok nježna i ranjiva
bi da se uspravi
poslije tvog bijega.
Nije te briga
za potok okrepljivi
što lagano se bistri
nakon tvog prolaska.
Nije te briga
za srce nečije
u parčad slomljeno
poslije tvog odlaska.
Nije te briga
Ti samo prolaziš.
TI SI BIO
Ti si bio dio djevojačkih snova
danas s pravom kažem
da pripadaš meni,
Ne postoji ljubav ni stara, ni nova,
Jer ljubav je jedna
data svakoj ženi.
VJERUJEM
Sada ću te voljeti
S laganom mirnoćom,
Na tvoje probleme klimaću glavom
i pokazaću razumijevanje.
Neću se iznenaditi
kad pitaš za savjet
I kada riješišda veče
provedeš sa mnom.
Ne plašim se
da će ljepša, mladja
ući ti u snove
pa onda u život,
Vjerujem u tvoju
zrelost i razum,
Ali ponajviše
u kostima reum.
OSTAVLJENA
Ostaviš li me jednom,
Večeri neke,
Umornu i samu
na raskrsnici gdje vjetrovi
šibaju i zvižde
neću plakati
jer čemu suze.
Otići ću bilo kojim putem
bez biranja
mjesec je putokaz
mojim snovima.
Otići ću negdje daleko,
Negdje gdje lipe cvetaju duže,
gdje noć ima svjetliju boju,
I gdje mogu da plačem
zajedno sa kišom.
Ostaviš li me jednom,
večeri neke,
Umornu i samu
na raskrsnici bez putokaza,
zažmuriću i nasumice
krenuti bilo gdje,
neće mi biti sumornije
nijedno nebo
od ovog tvog.
IZDISAJ
Večeras mirišu šapati
sve nježne riječi, svi znaci
proliveni u julskim rimama
na konačištu mladosti.
Večeras če mjesec prepući
od strasti i siline zova
izgubiće zlatnu boju I moć
na konačištu mladosti.
Večeras ću te voljeti
kao prvi put
i kao poslednji,
a onda sve gubi smisao
Na konačištu moje mladosti.
HORIZONTI
Moji su horizonti
nekako uvijek
neobično plavi,
Violet plavi,
I što im se
više primičem
oni su sve dalji.
Uzalud pokušavam
sa sitnim prevarama
da dohvatim plavoću
moga horizontal.
A onda kao da si ti
ostavio svoj lik
u moj horizont plavi
da ti se vječno primičem
a ti si sve dalji.
Objavljena u časupisu SVITAK
ЧЕКАЊЕ
Бијели децембар
Прекрио трагове
Твојих миловања.
Чекајући на твој повратак
На прозору ми поглед
Стрепи и чезне.
У хладној соби
Корацима мјерим вријеме
Замотана надом.